Trenutno je u tijeku sezona branja svima nam drage masline, neizostavne u svakom mediteranskom vrtu. Neki imaju polja i nasade a neki jedno stablo. Jedno ali vrijedno.
Nije ona u našem vrtu zbog ulje već zbog nostalgije, zbog ljeskanja srebrenog lišća, zbog kvrgavog debla i volje za preživljavanjem. Zbog elegancije u svoj toj nonšalantnosti.
Raste u skoro pa bilo kakvim uvjetima, samo joj dajte sunca i povremeno vode. Društvo joj često radi kamen. Često živac pa svima skoči ‘živac’ jer su točno tu kopali rupu za eto, maslinu. Okruženi smo kamenom, mi smo u njegovom teritoriju. Radimo od njega suhozide, kamene zidove, posude, drobimo ga za beton, hodamo po tucaniku raznih dimenzija, ima ga u raznim bojama. Svašta se od njega može napraviti a često nam smeta. Istaknite prirodni kamen, očistite stijene. Posadite maslinu pokraj a u pukotine u kamenu posadite čuvarkuće. Napravite suhozid.